Stepski Vuk, Herman Hesse

Glavni lik romana je Hari Haler. On je čovjek u četredestim godinama koji odluči da će izvršiti samoubistvo u pedesetoj. To radi da bi umanjio životne muke, tješi se riječima, "još malo" i "izdržaću još malo". Njegov život se drastično mijenja kada upoznaje Herminu....

Autor: Herman Hese

O autoru: Herman Hese je njemački književnik koji je živio od 1877 do 1962. Hese je 1946. godine dobio najveće svijetsko priznanje: Nobelovu nagradu za književnost. Sredinom šesdesetih godina postao je jedan od najčitanijih i najprevođenijih evropskih pisaca za posljednjih 100 godina. Hese je građanin svijeta i vizionar budućnosti. On je neophodan svakom pojedincu koji osjeća potrebu za radikalnim mijenjem svojih nazora. Hese piše jednostavno i nadahnuto, iskreno i poetično.

Naziv književnog djela: Stepski Vuk
Vrsta književnog djela: dnevnici Harija Halera

Likovi: Hari Haler, Hermina, Marija, Gustav, Pablo, profesor, gazdarica i drugi.

Karakterizacija likova:
-Hari Haler je glavni lik romana. Ima skoro 50 godina, a za pedeseti rođendan je odlučio da izvrši samoubistvo. Možda bi to učinio i prije, ali jedne večeri upoznaje djevojku Herminu koja ga raća u život. Preko nje upoznaje djevojku po imenu Mariju i njegov život počinje dobijati smisao..

-Hermina, djevojka koja umije da razumije Harija Halera, Stepskog vuka, razumije njegovo ponašanje, čita mu misli. Ona traži od Halera jedne čudnu uslugu, da je, nakon što se u nju zaljubi, ubije..

Tema: Samoća Stepskog Vuka, odnosno Harija Halera

Ideja: Da bi uživali u životu trebamo posložiti svoje životne figure

Mjesto radnje: Njemačka, balovi, kuća..

Citati: 

-Evo, uzmite vaše figurice, ova igra još će nam pružiti mnogo zadovoljstva. Vi ćete figuricu koja je danas izrasla u nesnosno strašilo, kvareći vam igru, sutra degradirati u položaj sporedne figure. Od sirote, drage figurice koja je neko vreme, kako je izgledalo, bila osuđena na razne nedaće i zlu kob vi ćete u idućoj igri napraviti kneginju. Želim vam prijatan provod, gospodine.

Žaliti treba za Sada i Danas, za svim onim nebrojenim danima koje sam izgubio, koji su mi protekli ne donevši mi ni darove, ni uzbuđenja.

Bio jednom neko po imenu Hari, nazvan Stepski Vuk. Išao je na dve noge, nosio odelo i bio čovjek, ali je ustvari ipak, eto, bio vuk.

I dok sam ja, Hari Haker, stajao na ulici, iznenađen na prepad i polaskan, učtiv i revnostan, smešeći se ljubaznom čoveku u kratkovido lice, dotle je drugi Hari stajao pored mene i takođe se kezio, kezio i mislio kakav sam ja to čudan, ćaknut i neiskren bratac, kada sam još pre dva minuta besno izkezio zube na ceo ovaj prokleti svet, a sada, na prvi poziv, na prvi bezazlen pozdrav jedne čestite dobričune žurno, dirnuto i preterano revmernosti prihvatam sve..

"Hari", upitah ja. "Šta radiš ovdje?" "Ništa", odgovori onaj u ogledalu, "čekam, očekujem smrt.". "A gdje je smrt?" upitah ja. "Dolazi", reče onaj drugi.

Популарни постови са овог блога

Kameni spavač, Mak Dizdar

Legenda o Ali paši, Enver Čolaković

Nosač Samuel, Isak Samokovlija