Provincija u pozadini, Hasan Kikić
Naziv lektire: Provincija u pozadini
Autor: Hasan Kikić
O autoru: Hasan kikić rođen je 1905. godine u Gradčcu. Školovao se u rodnom mjestu, u Derventi i u Zagrebu, gdje je završio učiteljsku školu pošto je zbog učestvovanja u "crvenom đačkom štrajku" isključen iz škole u Derventi. Radio je kao učitelj u više manjih bosanskih mjesta. Između ostalog u Hajderovićima kod Zavidovića. Po kome škola i danas nosi ime. Vandredno studirajući završio je pravo u Beogradu. Poginuo je kao partizanski komesar u četničkoj zasjedi 1942. godine.
O djelu:
"Ova knjiga he dokument o djetinjstvu mojih vršnjaka i mome, o godištu devetsto četvrtom i petom i devetsto šestom, o našoj dragoj prostranoj ravnoj i plodnoj domovini, o majkama i očevima našim i o tome kako se u carsko beha-doba u toj nedavnoj historijskoj beha-prošlosti, rađalo i živjelo i umiralo, o tome kako su prolazile jeseni i proljeća i u njima se pjevalo i plakalo, i gladovalo i mrzilo i ljubilo, o tome kako se odrastalo i začinjalo i kako su kiše padale i magle se vukle i sunca, topla i svilena sunca sjala. Posvećujem je uspomeni mojih dobrih vršnjaka – oni su kiridžije, poslužitelji, pismonoše i stanični nosači i tucači kamena, oni i sada nose bijele i čadorbežne gaće, sa velikim obašvama, i teško i naporno otimaju od života ono najnužnije." (iz uvoda)
Tema: Preživljavanje žena i djece tokom rata
Vrsta književnog djela: Roman u pričama
Mjesto radnje: posavsko selo
Vrijeme radnje: Prvi svjetski rat
Likovi: žene, djeca, mještani
U romanu se opisuje život djece, djece koja odrastaju hladna i promrzla čuvajući stoku. Djeca koja su odrastala bez očeva, već u mladoj životnoj dobi su postajali glave svojih porodica. Odrastali su sjedeći uz vatru sa prijateljima uz druženje i međusobno provociranje. Iako su odrastali bez očeva i bez normalnog života, dječaci su pokazali da čovjekov karakter može pružiti ljepotu.
Ideja:
Rat se ne odigrava samo na bojnom polju
Čovjekov karakter može stvoriti ljepotu življenja
Autor: Hasan Kikić
O autoru: Hasan kikić rođen je 1905. godine u Gradčcu. Školovao se u rodnom mjestu, u Derventi i u Zagrebu, gdje je završio učiteljsku školu pošto je zbog učestvovanja u "crvenom đačkom štrajku" isključen iz škole u Derventi. Radio je kao učitelj u više manjih bosanskih mjesta. Između ostalog u Hajderovićima kod Zavidovića. Po kome škola i danas nosi ime. Vandredno studirajući završio je pravo u Beogradu. Poginuo je kao partizanski komesar u četničkoj zasjedi 1942. godine.
O djelu:
"Ova knjiga he dokument o djetinjstvu mojih vršnjaka i mome, o godištu devetsto četvrtom i petom i devetsto šestom, o našoj dragoj prostranoj ravnoj i plodnoj domovini, o majkama i očevima našim i o tome kako se u carsko beha-doba u toj nedavnoj historijskoj beha-prošlosti, rađalo i živjelo i umiralo, o tome kako su prolazile jeseni i proljeća i u njima se pjevalo i plakalo, i gladovalo i mrzilo i ljubilo, o tome kako se odrastalo i začinjalo i kako su kiše padale i magle se vukle i sunca, topla i svilena sunca sjala. Posvećujem je uspomeni mojih dobrih vršnjaka – oni su kiridžije, poslužitelji, pismonoše i stanični nosači i tucači kamena, oni i sada nose bijele i čadorbežne gaće, sa velikim obašvama, i teško i naporno otimaju od života ono najnužnije." (iz uvoda)
Tema: Preživljavanje žena i djece tokom rata
Vrsta književnog djela: Roman u pričama
Mjesto radnje: posavsko selo
Vrijeme radnje: Prvi svjetski rat
Likovi: žene, djeca, mještani
U romanu se opisuje život djece, djece koja odrastaju hladna i promrzla čuvajući stoku. Djeca koja su odrastala bez očeva, već u mladoj životnoj dobi su postajali glave svojih porodica. Odrastali su sjedeći uz vatru sa prijateljima uz druženje i međusobno provociranje. Iako su odrastali bez očeva i bez normalnog života, dječaci su pokazali da čovjekov karakter može pružiti ljepotu.
Ideja:
Rat se ne odigrava samo na bojnom polju
Čovjekov karakter može stvoriti ljepotu življenja